Putin uvjeri, Tramp izjavi, Srbi se pomame

by Crnogorski pokret · 07/29/2018

Autor: Mario Đurović Hajka na Crnogorce i Crnu Goru bez ikakvog razloga je počela još od sastanka Trampa i Putina u Helsinkiju. Kako su procijenili politolozi; Putin interesni saveznik Srbije a i sa interesom u CG je iznio Američkom predsjedniku neke nesumnjive neistine o Crnogorcima. Ne slučajno malo kasnije je Tramp komentarisao Crnu Goru kao možda neznačajan faktor u NATO-u a koja puno više ima beneficija nego što daje te da su Crnogorci agresivan narod koji može izazvati III. Svj. rat (što je „nonsens“). Pretpostavka je da se pod tim misli na odnos Srbije prema Crnoj Gori i težnji za „Srpskim morem“ đe će Rusija držati stranu Srbije po tom pitanju i automatizmom imamo sukob Rusije i NATO-a koji čuva Crnu Goru. Crna Gora je Rusima bitna strateški kao i Srbiji a Srbija Rusima je samo izlika za dobivanje cilja i u tome oba ta partnera misle dobiti ono što žele. Kako bi doživljaj bio veći u tom nacionalističkom naletu „opaski“ miješa se u Crnogorsko unutarnje pitanje i sam predsjednik Srbije g. Vučić pa tvrdi da su umanjena prava Srba, da nijesu zadovoljni položajem Srba u CG. Potpuna katarza četničkih emocija za Velikom Srbijom su u njegovim riječima „da su neodgovorni ljudi pustili Crnu Goru da ode 2006. godine“. Ministar vlade Srbije g. N. Popović je bio još radikalniji od Šešeljevog učenika te u svom deliriju nagovještava „da Srbija mora snažno da podrži srpski narod u Crnoj Gori“. To je direktna prijetnja stabilnosti i suverenitetu Crne Gore jer stvara tenziju i mišljenje da Srbija ima pravo miješanja u unutarnje pitanje države Crne Gore. Ta retorika i propaganda koja se forsirala i 90ih godina je nažalost dovela do onoga što se dogodilo u raspadu Jugoslavije. Od 19. vijeka tadašnja Srpska elita su shvatili da ako žele stvarati Veliku Srbiju trebaju početi autohtone starosjedioce kao Dalmatince, Vlahe, Crnogorce, Ličane, Vojvođane (a koji nema nikakve genetske veze sa tadašnjom Kraljevinom Srbijom izuzev možda Vojvođana) „utapati“ u srpski nacionalni korpus prvenstveno jer su bili pravoslavni, a sve preko nacionalističke ideje Crkve koja i danas ne da graniči sa filetizmom (što je najviši jeres) nego ona to jeste od II. svjetskog rata, klerofašistička organizacija koja kroz svoje parastose osveštava i prisjeća se ratnih zločinaca a kroz „Svetosavlje“ nacionalni Srpski korpus poistovjećuje sa slavljenjem Sv. Save u nivou sa Hristom (tu hrišanstva nema da se odma razumijemo). Filetizam je poimanje vjere u naciji i izdizanje vjere kao nacionalne osobine u ovom slučaju; pravoslavci = nacionalni Srbi. Istu stvar zadnjih 150 a agresivno zadnjih 30 godina radi SPC u autohtonom Crnogorskom pravoslavnom narodu. Pa danas u CG imamo 8% etničkih Srba iz Srbije (dobrodošli i lijepo se snašli) i 19% Crnogoraca koji se smatraju Srbima a ne bi znali jednog pretka navesti u Srbiji jer ga nemaju. Manipulacija, laž i izvrtanje činjenica državnog vrha Srbije, SPC-a i velikog dijela SANU-a dovode do konstantnih tenzija Srbije ne samo prema CG već prema svim njenim susjedima.

Saradnik: Ranka Božović Kada materijalizam prevlada duhovnost tu zasigurno više ne govorimo o Crkvi već o nekim drugim interesima ljudi koji se predstavljaju kao duhovnici skrivajući se iza Crkve dok zapravo brinu o ovozemaljskim dobrima umjesto nebeskim darovima zasluženima za života na Zemlji. Od tuda (iz straha) dolaze šovinističke uvrede iz SPC-a da su Crnogorci volovi, nedostojni čovjeka, komunistička kopilad koje treba objesiti na Vezirov most i td. Zadnja uvreda da su Crnogorci nacisti koji proganjaju Srbe graniči sa zdravim razumom i to je pitanje za psihijatra. Zapravo SPC koristi „obrnutu psihologiju“ i izvrtanje činjeničnog stanja. U traženju odgovora na tako nelogičan i izrazito agresivan pristup SPC-a prema jednoj naciji i narodu psiholog i psihoterapeut gđa. Ranka Božović koja je pratila situaciju mi je u kratkim crtama objasnila da se radi o „zaštiti“ od izmišljenog i umišljenog neprijatelja a koje podsjećaju na taktiku „držite lopova“ ili odavno poznati agresivni princip „napad je najbolja odbrana“. U tom kontekstu izrečena optužba, na račun statusa Srba u Crnoj Gori i položaja crkve, data je u funkciji alibija, za neka moguća djelovanja SPC, koje je njen Patrijarh javno i saopštio: „Mi ćemo ako do toga dođe, angažovati ne samo sebe, nego ćemo alarmirati celi svet. Crkva i vernici brane crkvu...” Da prevedemo dvije ključne riječi „angažovaćemo sebe“ (?) U prevodu-krenućemo u napad, zvani odbrana, od izmišljenog neprijatelja, države Crne Gore, ukoliko ona (država) krene u proceduru (pa i pravno legitimnu - skupštinsku), povraćaja svoje imovine. Takvo djelovanje po tom principu podsjeća na klasičnu puškarnicu ili arsenal ratničke potrebe da se uništi protivnik. Hitler je takođe govorio da snaga ne leži u odbrani, već u napadu. Taj destruktivni princip je prepoznatljiv, a iza njega stoje nesigurnost, slabost i mržnja. Oni koji to rade , SPC, racionalizuju napad, predstavljaju ga kao ispravan, moralan i prihvatljiv, vjeruju da takav jeste i stoje iza njega. Ovakve agresivne ideje, kroz stvaranje fiktivne ugroženosti, imaju za cilj objedinjavanje i organizovanje svojih pristalica, karakteristično za fašističke ideje i ideologiju, koji na smrti i uništenja daju racionalan odgovor, zbog čega se to neminovno moralo desiti i zbog čega je to opravdano. U ovom slučaju, sve je vrlo jasno; odbrana ekonomskih interesa SPC u Crnoj Gori. Ako ništa znamo da ovakvo nasilničko ponašanje prema CG će ubrzati uvrštavanje „Zakona o vjerskim zajednicama“ na glasanje u Skupštinu kako je najavio i Predsjednik Vlade g. Marković jer više je i vrijeme. Crna Gora je država svoga punog kapaciteta a stavljanju Zakona u Skupštinu će pomoći i građanska peticija Amanet (demokratski ispunjeni građansko potraživanje pravde i prava) te će se znati mjesto SPC-a i Crnogorske imovine a i odnos Vlade i te organizacije kako nam se ne bi ponovio već oprobani scenarijo; „Prvo su došli popovi, pa topovi, zatim lopovi.“ Na našu sreću SPC baveći se politikom je sebi zabila autogol u gostima i samo ubrzala neizbježno. Vidite da Bog čuva Crnu Goru a vjerujte čuva ju i NATO što su potvrdile Američke i Europske adrese. Mario Đurović član Crnogorskog pokreta član Savjeta peticije Amanet