Dragoljub Ilić - Čarli
- Braća (a i sestre) Čvorović – Crnogorski sindrom
Već nekoliko mjeseci na stranicama tabloida, društvenih mreža, emisijama poluzavisnih, zavisnih i nezavisnih elektronskih medija, svako malo se aktuelizuje „slučaj Mirna“, i njena privatna prepiska koja je, naravno sa jasnim ciljem, dospjela u neke od tih medija, okarakterisana kao govor mržnje.
Mirna Nikčević, diplomatski službenik MVP Crne Gore odmah je nakon objelodanjivanja te prepiske suspendovana i protiv nje pokrenut disciplinski, i pred nadležnim sudom- odgovarajući postupak.
Mirna je nedavno zbog dijela sadržaja te prepiske kažnjena prekršajno za remećenje javnog reda i mira.
Dakle, ne za govor mržnje.
Ne bih naravno komentarisao presudu... Mirna vjerujem ima pravo da se žali a do tada ću se uzdržati...
Ja bih joj lično, da imam, dao mnogo više od tih 600 eura koliko je kažnjena, ali ne da joj pomognem nego u znak zahvalnosti što je na sasvim originalan način poremetila javni red i mir, a zapravo uzburkala kolotečinu svakodnevnice, našu moralnu i duhovnu baricu, na čiju je površinu počelo da isplivava ono što obično leži na dnu.
Nešto bi vala trebalo da joj uplate i rečeni mediji, jer su nabačili sigurno dobru paricu kroz tiraže, preglede portala, gledanost emisija...
Ali, podsjećem, sintagma „govor mržnje“ je permanentno bila u opticaju u navedenim sredstvima komunikacije.
Osvrnuću se na tu famoznu konstrukciju.
Kakva je razlika između „govora mržnje“ Mirne Nikčević i „govora ljubavi“ velikodostojnika srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori?
Mirna u privatnoj prepisci na FB kaže: „spalila bih SRAM i sva goveda u njemu“ .
Amfilohije i njegovi momci kažu da su Crnogorci komunistička kopilad, volovi, da smo izmišljena nacija, da je Crnogorska crkva autofekalna, itd...Veliki broj njihovih sljedbenika u pastvi i van nje, sasvim ih zdušno podržava u tim izjavama.
Ništa manji broj u oficijenim političkim, NVO i drugim javnim sferama među u kojima djeluju mnogi „deklarisani suverenisti“ se ne glaska povodom takvih javnih izjava, niti ih makar verbalno osuđuje.
E, aj` sad da vidimo:
Mirna nije ispred Cetinjskog manastira. Mirna ne nosi mantiju i obilježja crkvenog velikodostojnika i ne drži politički govor tokom loženja „srpskog“ badnjaka.
Mirna nije u poslaničkoj klupi i ne obraća se javnosti putem TV kamera.
Mirna nije na političkom skupu na kom se poziva na rušenje crnogorskih vrijednosti.
Mirna jeste diplomatski službenik.
Diplomate kao i svi drugi javni funkcioneri imaju privatan život, prijatelje, neprijatelje, i van zvaničnih tokova, imaju valjda pravo i na razmjenu mišljenja unutar porodice, kruga poznanika, osoba sa kojima dijele zadovoljstvo nekog hobija itsl...
Treba li napraviti neku domaću verziju Snoudena (koji se, istina, bavio nekim ozbiljnijim i opasnijim stvarima),iskopirati je u nekoliko hiiljada primjeraka i „zadužiti“ po jednog Edvarda da prebira po inbox-ima, snima telefonske razgovore, zaviruje u privatne prepiske i osluškuje kafanske razgovore političara, popova, novinara, direktora kompanija, provaljuje šifre da bi imao uvid u stanje na nečijem tekućem računu, izigrava paparaca, njuška po tuđim kesama sa namirnicama, prška po kontejnerima, analizira donji veš koji se suši na nečijem balkonu... Ili je ođe sasvim dovoljna malo unapređenija verzija braće (a i sestara) Čvorović?
Da li se FARMA sa tv ekrana u našim domovima definitivno preselila u naša dvorišta, trgove, kafiće, škole, ugnijezdila u društvene mreže, politiku, vjeru...?
Smatrao sam da i Mirna kao i svi mi imamo pravo na privatan stav, koji nužno ne znači i stav institucije ili kompanije kojoj iskazujemo radnu i profesionalnu lojalnost. A zaštita privatnosti je valjda nešto što nam je zagarantovano bar na papiru.
Dakle, Mirna sasvim privatno piše“prijateljici“ u inbox.
Mirna je žestoko ljuta zbog crkvenih vlasti u Crnoj Gori i načina na koji one govore o crnogorskoj naciji, iskrivljuju i falsifikuju istorijske činjenice, otimaju imovinu koja je pripadala crnogorskoj državi, veličaju protivnike antifašizma, blate partizanski pokret i vrijednosti NOR-a, i umjesto duhovnošću – bave se politikantstvom...
Mirna u privatnoj prepisci kaže: ...spalila bih SRAM i sva goveda u njemu“...
I, gle čuda, ta privatna prepiska, u milionima drugih prepiski u kojima se iznose bog zna kakve ocjene o ovom ili onom, eto, sasvim „slučajno“ dospijeva u medije.
Već napamet znamo šta je napisala.
Može se to na različite načine tumačiti: i kao govor mržnje, i kao metafora, i kao revolt nekoga kome je prekipjelo da bude zasipan svako malo kao dio crnogorskog nacionalnog bića uvredama, falsifikatima, lažima...
Pa je li u pitanju zaista govor mržnje, kako su sve do juče, a možda će i danas i sjutra, mnogi karakterisati njenu privatnu prepisku?
Lično sam sasvim siguran da Mirna ne bi zapalila ni suvu draču pored puta o koju se češu goveda, a kamoli neku sakralnu građevinu, iako je ateista.
Dakle, siguran sam da je u pitanju bijes, a ne mržnja...
I, da, SRAM...ali ne njen...
Jer ni u HRAMU a ni ispred njega- ako je zaista hram dobronamjernih i od mržnje očišćenih - pa bio to i hram srpske pravoslavne crkve – ne bi smjelo biti riječi i namjera potiranja jednog naroda koji živi stotinama godina na ovom području i stariji je od tih mnogih hramova. Crnogorskog naroda.
A toga ne da ima u Crnoj Gori, nego pršti i pjeni počev od zapaljivih i uvredljivih izjava iz sred sredine crnogorskog parlamenta, preko vjerskih i drugih političkih skupova, raznih medija, društvenih mreža...
Nečasno...
Stoga je i SRAM je i SRAMNO biti sa onima, podržavati one, koji i mene i hiljade drugih što se nacionalno izjašnjavju kao Crnogorci, na taj način vrijeđaju porukama upućenim unutar i ispred tih hramova i poručuju da ne postojimo...
A moje je valjda pravo da se tako izjašnjavam. Da vjerujem, idem u crkvu ili džamiju, ili da uopšte ne vjerujem niti se molim ili klanjam...
Pravo - i ljudsko i građansko.
Ali na to moje, odnosno pravo mnogih od nas, niko se ne obazire niti ga štiti.
Čuste li iđe i ikad da je, od ponovnog vaspostavljanja Crnogorske pravoslavne crkve, ijedan od njenih velikodostojnika ili pristalica iz punih usta i javno, na skupovima, putem medija i sl...negirao drugu naciju ili nacionalnu manjinu u Crnoj Gori, kleo ili bačao anateme na njihove predstavnike ili pojedince?
Ja ne, a neka mi neko kaže da je nešto slično čuo.
Lično, poštujem pravo svakog da se i nacionalno i vjerski i politički izjašnjava kako hoće, vjeruje ili ne, ide u ovu ili onu crkvu, džamiju, sinagogu...ili vjeruje u neke druge vrijednosti civilizacije....
Ne pada mi na pamet da bilo kome to osporavam.
Bilo bi i ružno i sramno.
Uporedite poruke koje je slao pokojni vladika Antonije, i nadam se još dugo živi vladika Miraš, sa onima koje šalje Amfilohije i njegovi momci...
To se zapravo ne može uporediti.
Ne bar u ravni civilizacijskog a naravno ni vjerskog opštenja, jer valjda su i ta vjera i institucije koje nju baštine i njeguju - dio civilizacije?
Ili ja možda griješim?
Oko Mirne se isplelo čitavo vrzino kolo u koje po neko uskoči da sitno profitira, neko da je iskreno brani, neko da opet opali identitetsku šamarčinu Crnogorcima, neko da opravda svoje političko ili institucionalno postojanje, neko...
Njen FB zid danima je bio zasipan uvredama i prijetnjama čak i monstruoznog sadržaja...
Onda je ekspresno stigla i ta suspenzija, pa evo i presuda.
Presudu, rekoh, ne komentarišem, stvar je još u toku i ništa još nije završeno.
A onda se evo, prije par dana, podigla prašina oko oglašavanja trojice naših iskusnih diplomata koji su jednostavno saopštili da preuzimaju obavezu da plate novčani iznos kazne određen za Mirnu.
To je sasvim lični gest.
Ali je i par excellence diplomatski. I to višedimenzionalno diplomatski. Naravno, ne na način na koji ga možda doživljavaju u crnogorskom MVP, tretirajući ga (kako je već neđe objavljeno - sa pozivanjem na neimenovane izvore iz MVP) kao nešto što je neprimjereno diplomatiji i urađeno bez konsultacija.
Treba li moj drug i prijatelj Neno (ambasador, i gospodin u esencijalnom značenju te riječi Nebojša Kaluđerović) da konsultuje gospodina Srđu Darmanovića, šefa crnogorske diplomatije, ako ima namjeru da mi novčano ili na drugi način pomogne ako zapadnem u neku nepriliku?
Izgleda da to nijesu razumjeli mnogi, pa ni novoimenovani zaštitnik ljudskih prava, crnogorski ombudsman gospodin Siniša Bjeković, za kog sam inače ranije smatrao da je prava osoba za to mjesto.
No, ako gospodin Bjeković to nije razumio, pa okvalifikovao taj čin diplomata kao nešto što je protivno pravilima diplomatije, ja ipak njega razumijem, ali ovog puta neću reći zašto...
Ali ću potsjetiti da gospoda diplomate nijesu komentarisali ni Mirninu izjavu, niti njeno suspendovanje, niti presudu povodom njene izjave.
To svakako ne bi bilo diplomatski.
Njima se – bilo da su diplomate ili ne – ne može osporiti pravo da konstatuju ono što svi mi znamo, a što su sasvim argumentovano i napisali nakon reakcija na njihov gest – da se (parafraziram dio suštine njihovog oglašavanja) određene izjave i kvalifikacije upućene i Crnogorcima i čelnicima CPC i njenim vjernicima, na račun crnogorske kulture, jezika, tradicije itsl...a koje između ostalog dolaze iz poznatih političkih i vjerskih krugova tzv. srpskog nacionalnog i pravoslavnog korpusa ne tretiraju na isti način kao u „slučaju Mirna“...
Takva konstatacija naravno ne bi trebalo da bude predmet komentarisanja ili ocjenjivanja njihovog diplomatskog djelovanja od strane bilo koga pa ni od strane ombudsmana, jer se naprosto radi o njihovom pogledu (na koje imaju pravo bili na nekoj funkciji pa i diplomatskoj – ili ne) na poštovanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda nacionalnih Crnogoraca, prava - čiji kršitelji još ne dospješe pred sud čak ni zbog eklatantnih primjera govora mržnje iskazanih ne u inbox-u na FB, već javno!
Sad se vjerovatno pitate, zašto naslov. „O junacima i robovima“?
Odgovor je u vama, u osjećanju koje imate nakon što ste pročitali tekst.
I na kraju, samo još jedno pitanje:
Ko je u Crnoj Gori zaista AUTOFEKALAN?
Dragoljub Ilić Čarli
ODLICNO OSPODINE ILICU
BRAVO ČARLI! SVE TI ĆETALO!