Izjavu prenosimo u potpunosti:
Nema potrebe da dodatno naglašavamo koliko će dogadjaji i odluke koji očekuju Crnu Goru u nekoliko narednih dana biti značajni za političku stabilnost i prosperitet naše zemlje.
Na dnevnom redu crnogorske politike je, opet, baš kao i 1997. i 2006. godine, pitanje od istorijskog značaja, na koje treba reagovati i odgovoriti na način koji će potvrditi i sačuvati dostignuća i vrijednosti koje je naša zemlja postigla u posljednjih dvadesetak godina, ali i otvoriti vrata i kreirati platformu za promjene koje su potrebne i neophodne.
Cdu se od svog nastanka zalaže za promjene i reforme koje će sačuvati i jačati crnogorske demokratske institucije i kapacitete. Crnoj Gori je potrebna promjena koja će doći sa crnogorske demokratske i gradjanske strane, koja će umjeti da potvrdi naše evro-atlansko usmjerenje, a ne da one koja želi da to poništi i da točak istorije vrati u mučne i nesrećne godine poslije tzv. anti-birokratske revolucije. Zato poruka Cdu, da Crnu Goru treba da mijenjaju oni koji je poštuju i vole, jasno odslikava ono što mi doživljavamo kao ključni element političkog procesa pred kojim se nalazimo. To znači upravo to što piše i zato nas ne čudi ljutnja, pa čak i bijes onih koji sebe ne mogu da pronadju u toj jednostavnoj poruci. Za to im mi nijesmo krivi.
Dok će većina poslanika, bez obzira u kojem se "agregatnom stanju" trenutno nalazi, budu donosili odluku o povjerenju Vladi, koja će, kao što vidimo, opredijeliti i budućnost parlamentarnog dijaloga i uticati na pripremu narednih izbora, jedan dio će to pratiti s ulice.
Poziv za organizovanje "velike narodne skupštine" jasno govori o čemu se tu radi. Tu vidimo da pojedini imaju fiksaciju na 1918. godinu. Njihov žal za tim tragičnim vremenima je upravo karikaturalan. To je još jedan pokušaj da se izvrši "revizija" crnogorske politike i poništi sve dobro što smo postigli, uključujući mirnu i demokratsku obnovu nezavisnosti. G. Mandić i njegovi "dobri ortaci", kako sami sebe nazivaju, i dalje mantaju o tome da se ta odluka može izmijeniti, tj. da od crnogorske nezavisnosti treba napraviti prazna ljuštura. Mislim da su crnogorska politika i naše institucije, bez obzira na sve zaostatke i probleme, dovoljno stasali i da će se odbraniti od takvih nasrtaja. Da bi se to učinilo, treba što prije reagovati, i sa strane tužilaštva, ako su informacije o kreiranju nekakve partijske vojske i novog "sedmog bataljona" tačne. Sa tim nema šale i tu nema čekanja. To se mora sasjeći u korijenu.
Očekujem da Vlada dobije povjerenje. To je svakako bolji scenario. Rezultat glasanja ne treba da bude proizvod političke trgovine i nekakvih personalnih aranžmana. G. Djukanović i oni koji ga podrže treba da se dogovore i jasno kažu i objasne što im je namjera da čine od sjutra pa do narednih izbora. To je od suštinskog značaja za kredibilnost odluke o povjerenju, i pred gradjanima Crne Gore, ali i pred onim medjunarodnim faktorima koji podržavaju naše evropsko i atlansko usmjerenje.
Ako to bude rezultat glasanja, ne vidim ni logiku, a ni rezon da g. Krivokapić i preostali ministar iz redova SDP ostanu na funkcijama. Nijesam siguran da najbolje razumijem ličnu ravan i motivacije za izjave da oni neće podnijeti ostavke. Politički je to neozbiljno i može se tumačiti kao pokušaj izazivanja krize po svaku cijenu i na svaki način. Bilo je razočaravajuće vjdjeti odluku predsjednika parlamenta da na "parlamentarne" razgovore ne pozove jedino g. Brajovića. To je bila i "lozinka" o čemu se na tim skupovim radi i čemu novoformirane "parlamentarne" partije teže. Ta odluka g. Krivokapića nas je podsjetila na veliku razliku izmedju običnog političara i državnika. Godine provedene u kabinetu zapravo nijesu bitne, tu su potrebne druge karakteristike.
Promjene u našoj zemlji su neophodne i neizbježne. Najveća odgovornost je na onima koji imaju najviše vlasti. Ne bih da tu "otkrivam toplu vodu", ali ni da ponavljam mantru o potrebi temeljnih promjena u gotovo svim sferama naše ekonomije, obrazovanja, kulture ... Jasno je da nema ni napretka bez odlučne borbe protiv sveprisutne korupcije, koja je ozbiljno nagrizla i ugrozila neke vrijednosti i dostignuća koja, u društvima koje nije podvojeno kao naše, se nikad ne dovode u pitanje.
Zato je obaveza onih koji ostvare parlamentarnu većinu i narednih nekoliko dana zaista ogromna. NATO agenda ne smije biti žrtva tog dogovora, već osnova, okvir i pretpostavka za promjene i demokratski preobražaj naše Crne Gore.
Cdu će podržati takve odluke, jer mi sebe ne prepoznajemo medju onima koji su još uvijek opozicija ovoj zemlji, kako im je davno rekao jedan tadašnji poslanik.
Cdu će to učiniti jer je sasvim jasno da su našoj zemlji potrebni razumijevanje i saradnja crnogorskih demokratskih i gradjanskih snaga, koje će uvesti ovu zemlju u NATO i mijenjati crnogorsku politiku, ekonomiju i kulturu na dobrobit svih naših gradjana.
Press služba Cdu
Podgorica, 24. januar 2016.
