Post Truth Politics na crnogorski način
Posredstvom urednika portala Analitike primio sam komentar autora koji se nije potpisao. Ne ulazeći u razloge zbog kojih to nije učinio, smatram komentar zanimljivim za objavljivanje.
Slobodan Jovanović
Donald Tramp je demonstrirao svijetu takozvanu “politiku poslje istine” (“post truth politics”) u jednom glamuroznom obliku, do sad neviđenom u zapadnom društvu, a pogotovo ne u Americi. I dok oni nespremni na ovakvu vrstu politike, tragaju za istinom i pedantno provjeravaju fakte, na javnost se obrušava uragan Tramp sa novim lažima, senzacionalnim optužbama, a povremeno i prijetnjama.
Prije mjesec dana je objavio da je ISIS izum Hilari Klinton. Ovih dana je apsolvirao Hilari, ali samo zato što je istu optužbu prilijepio Obami. Čak je i za njega bilo previše da proglasi oboje u isto vrijeme osnivačima ISIS-a. Iz dana u dan njegove izjave su propraćenje nevjericom, ljutnjom, gađenjem svijeta koji se jos drži tradicionalnih vrijednosti na kojima se temelji zapadna civilizacija kao što su logika, činjenice, zakoni, ali i ovacijama njegovih navijača, koje savršeno ne interesuje racio, niti kredibilitet izjava, nego smatraju istinito ono što nadjača drugu stranu, pa i urlanjem i prijetnjama, ili … pogotovo na taj način.
Nije li vam poznata ovakva politika odnekle ? U svijetu su ovu novìnu nazvali “post truth politics’, a u Crnoj Gori jednostavno – politika na koju smo navikli. Međutim, oni koji su imali “zadovoljstvo” da malo duže prate političku scenu Crne Gore, ipak će primjetiti da se ova pojava dodatno radikalizovala u zadnje vrijeme i da se bliži tački potpunog relativiziranja pojma istine, logike i realnosti. Bliži se onoj liniji koju se, do nedavno, niko nije usudio preći iz straha da bude diskvalifikovan kao mentalno neuračunljiv. Sumnjam da je koincidencija činjenica da je ovakva politika dovedena do jednog savršenog ludila, do sad nevidjenog čak i na ovim prostorima, tradicionalno prezrivim prema zakonima, pravilima i generalno raciju, upravo od onih koji su se izjasnili kao simpatizeri Trampa.
Od prijetnji referendumom za eliminisanje ove države kao suverene, pa do zabrinutosti za suverenitet kao članice NATO, prošlo je jedva nekoliko dana. Od najave mirnih protesta pa do pokušaja vandalskog upada u Skupštinu prošlo je dvije, tri sedmice. Svoje istupe su pravdali željom za višim nivoom demokratije i pravne države, da bi ubrzo nakon toga, na svojim anti-NATO nastupima nosili slike predśednika jedne države koja se ne može pohvaliti ni jednim ni drugim.
Osoba odgojena na tradicionalnoj definiciji zdravog razuma se pita: “Pa koji vam je motiv da ovoj zemlji bilo što korisno podarite, ako joj ne želite samo postojanje? O kakvoj demokratiji i pravnoj državi govorite, ako ste duboko antagonizirani zapadnom društvu i kličete jednom autokrati? O kakvoj modernoj državi 21-og vijeka govorite sa vašim nacionalizmom s kraja 19-og vijeka?”.
Odgovore na ova pitanja neće dati, ni oni, ni mediji koji ih promovišu a pogotovo ne hipnotisana masa navijača, prije no glasača. Radoznalac će biti ućutkan, ismijan i decibelima nadglasan, ili ignorisan u najboljem slučaju.
Postoje i nešto suptilniji vidovi istog fenomena. Tri stranke su ušle u vladu i potpisale ugovor u kojem je precizno naveden cilj njihove misije – ostvariti fer uslove za predstojeće izbore u oktobru. Najprije je došla izjava jednog člana “trojke”, koliko dešperatna toliko za njih i nesmotrena, da nisu uspjeli naći nikakve nepravilnosti, optužujuci vlast da je vješto prikrila željno očekivane dokaze malverzacija. Toliko o Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, clan 11: “Svako je nevin dok se ne dokaže njegova krivica”. Svoj izlazak iz vlade, neke stranke su objasnile kako su znale i umjele i ni jedno objašnjenje nije izvedeno iz precizno definisanog ugovora, potpisanog od obje strane. U atmosferi u kojoj su dokazi ili detaljna objašnjenja ignorisana, dovoljno je dati ovakvu izjavu: “Imajući u vidu delikatnost političkog trenutka, uzrokovanog destrukcijom DPS-a kojom su dovedeni u pitanje slobodni i pošteni izbori …”
Molim vas, destrukcija čega? Očekivali bi preciznije objašnjenje šta je tačno uticalo da se dovedu u pitanje pošteni izbori? Ugovor i postoji da se inicijativa ne bi kršila subjektivnim interpretacijama.
Projektujući ove trendove u budućnost, pitamo se koliko će nas, koji u politici tražimo neki smisao, ostati. Možda će se politička scena u potpunosti svesti na grlate lažove i njihove sljedbenike, koji pamet drže eksterno na mobilnim telefonima u koje zure dobar dio dana, ili na nekoliko portala na kojima razmjenjuju iste crno-bijele misli. Ako bi tražili epitom idealnog domaćeg političara u ovakvom ambijentu, možda bi ga ponajbolje predstavio Pinokio sa megafonom u ruci i titulom … recimo vojvode.
