Podgorica, 27. jul 2018.
Kad neka zemlja u ratu osvoji drugu zemlju, prvo što uradi jeste da svoju zastavu pobije na objektu koji je simbol države koju su okupirali i njenog istorijskog trajanja. Imamo li mi, Crnogorci, veći simbol od objekta u kojem se stvarala država Crna Gora i njena istorija od Cetinjskog manastira? Kako tumačiti da u objektu u kojem je stvarana Crna Gora i njena istorija nema Crne Gore, već je on u rukama institucije strane države? Pa taman da su nam rod rođeni. Jesmo li mi okupirani ili su u pravu velikosrpski nacionalisti da mi, Crnogorci, postojimo od 1945.godine, i da su nam objekti u kojima se stvarala Crna Gora i njena istorija u današnjem bulevaru Sv. Petra Cetinjskog u Podgorici?
Očekujemo da nam Vlada Crne Gore da odgovor na postavljene dileme dok po medijima gledamo slike polomljenih nadgrobnih spomenika vladajuće crnogorske dinastije Petrović – Njegoš, na dvorskom groblju, u okviru Cetinjskog manastira. U međuvremenu pokušavamo da se śetimo bilo koje države koja ima takav odnos prema svojoj tradiciji, prema istorijskom i kulturnom naslijeđu. Dodatno deprimira činjenica da se u okviru manastirske porte nalaze grobovi crnogorskih vladara nad kojima država Crna Gora nema nikakvu kontrolu. Dakle, njihovo stanje zavisi isključivo od filijale Beogradske patrijaršije u Crnoj Gori. I zato ne čudi što mi ne znamo i, očigledno, ne možemo znati o kojim grobovima se radi dok gledamo slike sa polomljenim nadgrobnim spomenicima. Da li se radi o grobu Velikog vojvode od Grahovca, Mirka Petrovića Njegoša, koji je bio trn u oku velikosrpske ideologije kao najveća prepreka, ili njegov rođeni brat, knjaz Danilo I Petrović Njegoš, u doba čije vladavine se konstituisala crnogorska nacija i sekularna crnogorska država, što je na kraju platio glavom od iste ideologije iz uvoza koja danas misli da ima pravo na Cetinjski manastir.
Smiješno zvuči saopštenje kako su grobovi u takvom stanju od 1945. godine; prosto da se čovjek sažali na njihovo siromaštvo i nemaštinu zbog koje nijesu mogli da saniraju dvorsko groblje.
Nije nam namjera da radikalizujemo i još zakomplikujemo ionako komplikovan odnos prema crkvenom pitanju u Crnoj Gori. Podržavamo nastojanje da se odnos države i crkvenih organizacija uredi zakonom na način kako je to definisano predlogom čije donošenje, bez suštinskih izmjena, očekujemo. Ono što zahtjevamo jeste da se institucije države Crne Gore ponašaju u skladu sa ponašanjem svih država svijeta kada je u pitanju spomeničko i kulturno blago, posebno kad ima status zaštićenog. Nedopustivo je da nam se osoba koja je strani državljanin, sa privremenim boravkom u Crnoj Gori, izruguje preko dnevnog lista »Pobjeda«, omalovažavajući institucije crnogorske države i objašnjavajući nam kako su te »nedorasle« institucije razlog što samovoljno, ne pitajući nikoga, prekrajaju kulturno blago, zaštićeno odlukama države, kao da je u svom Kraljevu. Bar bi država mogla da poštuje svoje institucije i da dotičnom gospodinu uskrati gostoprimstvo, ako ga je već bezbjednosna služba definisala kao nepoželjnu osobu, ovaj put ne dozvoljavajući mu da koristi ostatke kadrova iz devedesetih po nenadležnim sudovima.
Očigledno je da su svi napadi iz Srbije prouzokovani predstojećim donošenjem Zakona o slobodi vjeroispovjesti. Gospodski je odgovarati diplomatski, birajući riječi. Ali, znate za ono – sa gospodom gospodski ... Nijesmo sigurni da je dobar način biti konstantna žrtva napada bez jasnog odgovora i, ako je potrebno, demarša preko našeg izaslanika iz Beograda. Ponekad se može ponašanje zvanične Crne Gore shvatiti kao slabost i poziv na još jače miješanje u unutrašnje stvari Crne Gore. A to nikako ne smijemo dozvoliti!
Crnogorski pokret
