P
iše:
Gordan Stojović
U vremenu od 1925 do 1927 nastaje velika kriza u Crnogorskom Nacionalnom i oslobodilačkom pokretu u USA u organizacionom smislu, ali ideja nastavljanja borbe za samostalnost uspjeva da preživi. Brojni Crnogorci od Atlanske do Pacifičke obale koji se nikako nijesu mogli složiti sa stanjem u kojem se našla njihova domovina kao ni sa situacijom u samom iseljeništvu nijesu posrtali u borbi za pravo, čast i slobodu svoje porobljene domovine.Jedan od tih ljudi koji je, danas slobodno možemo reći, vaskrsnuo naš nacionalno oslobodilački pokret u Diaspori i udario temelje modernom Crnogorstvu u USA i modernom indipendentizmu, kao i čovjek čije ideje i shvatanja u geoplitičkom i nacionalnom smislu daleko prevazilaze prije svega vrijeme kada je djelovao i stvarao i sve što je do sada viđeno u tom domenu, bio je Nikola Petanović Naiad, vođa Crnogoraca
na zapadnoj obali i čovjek koji se do kraja života bezkompromisno borio za slobodu svoje zemlje i svoje nacije. Bio je osnivač i predsjednik odbora za suverenu i samostalnu Crnu Goru u San Francisku 1927 godine, glavni i odgovorni urednik časopisa „Montenegrin Mirror“ (Crnogorsko Ogledalo) glasila slobodnih Crnogoraca i spiritus movens svih značajinijih akcija koje su imale za cilj promovisanje Crnogorskog pitanja u Američkoj javnosti i međunarodnim diplomatskim krugovima od 1927 do 1931 godine. Čovjek koji je čitav svoj život uložio u borbu za obnovu crnogorske državnosti držeći predavanja po mnogim američkim univerzitetima, održavajući kontakt sa mnogim poznatim ličnostima i uticajnim ludima tog vremena, pišući drame, pjesme, knjige, izdajući časopise, povezujući slobodne Crnogorce. Petanović je takođe u vremenu potpunog beznađa predstavljao jedini oslonac i podršku svim slobodnim ljudima kako u USA tako i širom svijeta koji su Crnu Goru vidjeli kao modernu i nezavisnu državu u godinama kada su mnogi u svojoj borbi bili posustali.
Petanovićev cilj je bio da lobiranjem kod vodećih američkih političara, medijskim pritiscima i na druge načine uspije da pokrene pitanje ljudskih prava u Crnoj Gori i legaliteta samog čina ujedninjenja. Svojim djelovanjem u USA je želio da izazove takav splet okolnosti koji bi zahvaljujući pritisku međunarodnog faktora doveo do raspisivanja fer referenduma u Crnoj Gori na kojem bi Crnogorci opet zahvaljujući prisustvu međunarodnih posmatrača u koje bi bili uključeni i Crnogorci iz USA mogli slobodno da se izjasne u kakvoj
zemlji žele da žive. U ime te ideje kojom je želio svom narodu pružiti šansu za slobono izjašnjavanje podredio je apsolutno sve u životu, živio je za to da jednog dana Crnogorci dobiju pravo na slobodan izbor.
Na žalost ovaj slavni Američki Crnogorac i njegovo plemenito djelo kao i mnogi drugi zaslužni i slavni pripadnici našeg naroda kako u diaspori tako i u domovini još uvjek nijesu zauzeli mjesto koje im sa pravom pripada. Značaj Petanovićevog djela danas je od neprocijenjive vrijednosti ne samo zato što predstavlja jedinog našeg originalnog ideologa, stvaraoca iz dijaspore koji je stvarao najviše na engleskom jeziku ( smatrao je da će engleski jezik postati dominantan u svijetu i savjetovao Crnogorce da ga uče kako bi bili bolje spremni za nova vremena jer će tako buduće generacije mnogo lakše uspjeti da se izbore za slobodu), a čiji je rad bio okrenut prema Crnoj Gori već prije svega zbog njegovog modernog i jedinstvanog shvatanja nacije i države u to vrijeme, njenog razvoja, jačanja, ali i zbog svojih vizionarskih pogleda u međunarodnim odnosima. To je čovek koji je dvadesetih i tridesetih godina prošlog vijeka u vrijeme velike depresije predviđao da će SAD biti najveća svjetska vojna i ekonomska sila tj. da će jednog dana igrati ulogu koju danas igra.Smatrao je da je Amerika jedina koja može na pravi način pomoći Crnoj Gori na putu ka slobodi u pravom smislu te riječi. Jedina koja može pomoći Crnogorcima da izgrade bogato i slobodno društvo i približiti ih zapadnim državama. Čovjek koji je iz te perspektive činio sve da se Crnogorsko nacionalno i državno pitanje na vrijeme stavi na dnevni red i uvrsti u prioritete američke spoljne politike.
Moramo napomenuti da Nikola Petanović nije bio sam. Njegove ideje je prihvatio značajan broj Crnogoraca u Americi, pomagali su mu na sve načine mnogi naši sunarodnici. Sa njim od početka do samoga kraja bili su prijatelji i suosnivači Asociacije major Marko Zekov Popović, Mileva S. Gvozdenović (unuka Marka Miljanova), Jovo J. Radonjić, Dušan M. Klisić, Đuro Mijušković, Ilija Bogdanović, Stevo Popović, Blažo Radonjić, Lazo Z. Otašević kao i mnogi drugi širom USA koji su poticali iz svih krajeva Crne Gore i koji su novčanim prilozima, pismima podrške i na druge načine pomagali ovu nemoguću borbu protiv svemoćnog neprijatelja.
Dakle, gledano iz današnje perspektive Nikola Petanović je upravo ona karika koja je nedostajala u diaspori u
periodu između dva svjetska rata, on je u vremenu najveće patnje po Crnu Goru i Crnogorce posijao zrno slobode koje je iako do danas nesvjesno upotpunosti sljedilo njegove moderne i napredne ideje i preraslo u konačnu SLOBODU i nezavisnost koju je toliko sanjao. Zahvaljujući njegovom radu koji je čitavih sedam decenija bo nedostupan našoj javnosti danas smo u prilici da otkrijemo mnoge stvari koje su slučajno ili namjerno bile prikrivane decenijama, ovom djelu nijesu potrebni komentari ili upute. Dovoljno je reći da je to pisao Crnogorac- Amerikanac na engleskom jeziku prije 75 godina u gradu San Francisku.
