Piše: Slobodan Jovanović
Crnogorsko društvo je u toj mjeri podijeljeno da jedan isti medijski obrazac se naziva najgorim imenima kada ga koristi „druga strana“, a ponosno ističe kao sopstvena vrijednost kada ga sami koristimo. Kao narod smo skloni da sebe vidimo mnogo većim nego što to pristojnost nalaže, ali je ponekad teško povjerovati kako neko može biti toliko ubijeđen u svoju ispravnost kad ga može demantovati sijaset činjenica. Mada to ne važi samo za medije. Mediji su samo pravi pokazatelj koliko taština ili bezobrazluk, jer nikada nijesam siguran da li se radi o iskrenosti ili o svjesnoj prevari, može iskriviti sopstvenu sliku o sebi i o onima koji se na drugi način bave realnošću. Novinar TV Vijesti, Petar Komnenić, je tako namjestio „toplog zeca“ svojim gostima u studiju, u svojoj autorskoj emisiji „Načisto“, baveći se temom podijeljenosti medija u Crnoj Gori. Nije on pozvao novinare Dnevnih novina i portala CDM, sa jedne strane, i glavnog urednika dnevnog lista Vijesti i člana Savjeta javnog servisa, RTCG, da bi oni sučelili stavove, već da dokaže svoju tezu o pravovjernosti jedne strane i namjesti „suđenje“ drugoj strani. Jedino što je uspio jeste da opovrgne tu tezu i predstavi sebe i medij na kome radi kao čisto propagandno sredstvo koje se služi svim sredstvima u dezavuisanju altera pars.
Pitanje istraživačkog novinarstva i da li mediji nužno moraju da otkrivaju afere, što je Komnenić postavio kao razdjelnicu između „nezavisnog“ i „poltronskog“ novinarstva, dobija savim drugi smisao kada se tome priđe sa neutralne strane. Pitanje je na koji način novinari – „istraživači“ dolaze do podataka i na koji način povezuju poluinformacije koje dolaze do njih, a koje im dostavljaju podzemne službe i raznorazni mutni izvori? Prije se može reći da donosioci „abera“ znaju da se radi o ljutim protivnicima vlasti i da svaka „informacija“ koja je na tom fonu je dobrodošla u tim medijima. Sa druge strane, prilježno se trijebi ono što se ne uklapa. „Istraživačko novinarstvo“, buljeći u ekran kompjutera, je najveća podvala ovdašnjih manipulatora. I nije dužnost medija da se prevashodno bave otkrivanjem afera. Dužnost medija je, prije svega, da informišu istinito i pravovremeno javnost, a onda i da budu kontrolor vlasti i kritičar negativnih pojava u društvu. Naravno, i da zabave, ali to nije ključno za ovu raspravu. Kvalitet nekog medija se ne mjeri količinom „otkrivenih afera", a tek ne „proizvodnjom afera“, što je češći slučaj u Crnoj Gori.
Jedna od postavljenih teza u pomenutoj emisiji, baveći se temom terorističkog napada i saopštenjima Specijalnog tužioca, jeste da je sumnja osnov novinarstva. Ono što svjesno nije postavljeno kao pitanje jeste da li je u pitanju osnovana sumnja, ili sumnja koja ima isključivu namjeru da obezvrijedi i difamira predmet sumnje? Bojim se da ono što rade pojedini mediji, baveći se informacijama iz Specijalnog tužilaštva, nije osnovana sumnja, već upravo namjera da se sumnjom ne dođe do istine, da se diskredituje istraga iz političkih razloga. U svemu tome se namjerno prenebjegava ono do čega su došli istražni organi u Srbiji i izjave srpskog premijera, koje su više nego jasne. Treba li podśećati što je izjavio premijer Srbije? O krvoproliću, o „strašnim stvarima“ koje su se spremale“, o Bagziju ...? Ili je moguće to poništiti glupavim odgovorom - „ne vjerujem ništa Vučiću“? Koja količina manipulacije ili izostanka zdrave logike može povezati takav idiotizam da Vučić pomaže Đukanoviću u opstanku na vlasti? Postoji li išta gluplje i besmislenije nego tvrditi da bi Vučić stavljao svoju političku karijeru na kocku da bi pomagao Đukanoviću, iako je potpuno jasno kolika je „popularnost“ Đukanovića u Srbiji? Postoji li uopšte svijest kakve posljedice po njega može imati dokazivanje da je sve što je javno govorio izmišljeno? Prvo i osnovno, nijedna informacija te vrste ne bi mogla ostati u tajnosti u Srbiji da je to tačno. To svako sa zrnom soli u glavi jasno zna. Naprotiv, ono što „curi“ u javnost jeste da je otkriven samo dio organizacije i kakva je povezanost Rusa - organizatora sa državom Rusijom. Ali, da ne špekulišem i ja u maniru tih „nezavisnih medija“, pa neću saopštavati dalje što se sve priča da je „procurjelo“ iz srpskih službi. Neka se time bave istražni organi.
Više je nego začuđujuća količina stigme prema PINK-u i njegovoj emisiji "Minut, dva...", navodno tendencioznim iznošenjem činjenica u toj emisiji, ako se zna da to Dan radi od svog osnivanja, a Vijesti posljednjih deset godina. Problem je jedino što oni ne vide sebe i što umišljaju da ono što oni rade je korisno za društvo, za razliku od PINK-a. Nevjerovatna je količina umišljenosti i, ako hoćete, oholosti sa kojom se odnose prema medijima koji ne dijele sa njima ideju da je dozvoljeno sve da bi se rušila vlast, ali ne i da se neko pozabavi opozicijom istom metodom. Nije teško navesti sijaset primjera iz tih medija koji spadaju u neprofesionalizam najgore vrste i najčistiju propagandu. Neka ti umišljeni istinoljupci iz Vijesti samo nabroje koliko puta se u njihovim medijima upotrebljavaju sintagme "mafijaška vlast", "povezan sa mafijom", "optužen za umješanost u šverc cigareta" i slićno. Misli li Komnenić i društvo da je neko lud pa ne razumije zašto se se stalno ponavljaju te sintagme i da nije jasno da se tako utjeruje čitaocima i publici u podsvijest da je vlast i njeni svi djelovi „mafijaška i pljačkaška“? Za mene to ima istu funkciju kao nekadašnje "ustaške horde", "drogirani ustaški plaćenici", "krvoločne ubice nevinog srpskog naroda", ... Zato imate na svakom koraku isprane mozgove i neinteligentne ponavljače tih izraza u svakodnevnom životu, koji, kad ih upitaš čime to konkretno potkrijepljuju, jedino što znaju jeste da kažu „kako ne vidiš, sve opljačkaše, pokradoše, uništiše". Niko ne tvrdi da nema u crnogorskom društvu korupcije, nepotizma, krađe, tim prije što se vlast nije mijenjala kvarat stoljeća. Što vlast duže traje, odavno je pravilo, veće su mogućnosti za takve pojave, koje, btw, postoje u svim tranzicionim društvima. Ali korišćenje najtežih kvalifikativa bez potvrde u činjenicama i optuživanje ljudi po medijima spada u najsramniji vid novinarstva, ako se to uopšte može nazvati novinarstvom. U pitanju su čisto propagandna glasila pojedinih formalnih i neformalnih krugova koji su, nažalost, izgradili javno mnjenje kod velikog broja građana Crne Gore i uništili dobar dio mlade populacije, koja je mogla dati veliki doprinos društvu i unaprijeđenju demokratije. Ovako su postali samo sičijavi, omalovažavajući i kritizerski eksponenti određenih krugova koji sve i svašta u Crnoj Gori unaprijed omalovažavaju i izvrgavaju ruglu. I kad god Komnenić i društvo potegnu devedesete u današnjim nesporazumima, znajte da im fali argumentacije, pa prizivaju prošlost u pomoć. Proćerani i 150 ubijenih su postojali i 2003. godine pa ih Vijesti tada, podržavajući Đukanovića u borbi za nezavisnost, nijesu pominjale, što najbolje govori o manipulativnim namjerama i nečasnom korišćenju mrtvih u političkim obračunima.
Specijalni tužilac, Milivoje Katnić, vjerovatno je načinio pogrešku što je izlazio u javnost sa dijelom činjenica, posebno gostovanjem kod Komnenića. Ali je faktički naćeran od isti tih medija koji su ga optužili za „saradnika Mila Đukanovića“ i manipulisali sa iznesenim činjenicama, braneći svoju čast i istinitost ugroženu od tobožnjeg "prava da se zna istina". Istina se ne utvrđuje u tabloidnim novinama već u sudskom postupku. Odnos Dana, Vijesti i još neki medija prema Specijalnom tužiocu najbolje govori u kojoj mjeri oni poštuju institucije Crne Gore, unaprijed ih proglašavajući za nekredibilne i manipulativne. Nijesu mogli ni sačekati da se završi istražni postupak, nego se u startu dezavuiše istraga. A onda okreću priču i vrište kako ih neko proglašava metom, iako je potpuno jasno da svojim pisanjem stvaraju situaciju u kojoj eventualni politički krivci mogu u javnosti sebe predstaviti kao politički progonjene. Zar to nije direktno pomaganje izvršiocima da izbjegnu odgovornost?
U sklopu ovog posljednjeg, takođe se može postaviti pitanje Ranku Krivokapiću i Neđeljku Rudoviću, pošto se Žarko Rakčević očigledno povlači iz kaljuge koju su sami zamiješali, što ako se dokaže da je politički subjekt iz opozicije aktivni učesnik pokušaja terorizma na dan izbora? Hoće li izbori tada imati za njih drugačiji atribut od onog kojeg podmeću? Hoće li onda DPS biti odgovoran za tobožnju neregularnost izbora? I što ako se dokaže jasno da je Crna Gora napadnuta „sa istoka“ sa ciljem da se ne dozvoli Crnoj Gori da bude dio evroatlanskih integracija i izvrši njena srbizacija? Može Ranko umišljati da smo svi botovi DPS-a jer se poojačano bavimo onim što on i SDP radi u posljednje vrijeme, ali bi mu moglo pasti na pamet da je u pitanju upravo to što smo podržavali SDP u onome što je radio prije toga i doživljavali ga kao crnogorski korektor u koaliciji sa DPS-om. Kao činioca koji će pomoći da se Crna Gora vrati sebi. Zato nam mnogo teže pada to što mu je danas saradnik za istim stolom jedan Milan Knežević. Pametan čovjek bi shvatio da ne postoji ta ideja, ta svrha ili razlog zbog kojeg čovjek stupao u savezništvo sa naopakim. Nije Ranko samo sebe unizio time, već sve one koji su podržavali SDP svih proteklih godina. Otuda i toliko nezadovoljstvo ponašanjem SDP-a posljednih godinu dana, i pored toga što je više nego jasno da je Crna Gora napadnuta od jedne velesile još od vigvamskog naselja na bulevaru Sv. Petra Cetinjskog. Ako je SDP shvatio svojevremeno važnost da se podrži Milo Đukanović na putu Crne Gore u nezavisnost, onda je od neprocjenjive važnosti bilo da se i danas ego stavi u drugi plan i odbrani Crna Gora od vjerovatno mnogo opasnijeg i jačeg nasrtaja na njenu budućnost. Ubijeđen sam da će se i ovo shvatiti kao napad na SDP, ali ovo je samo mišljenje koje korespondira sa onim što je SDP bio na izborima 2012.godine. Dakle, pišem ono što bi Ranko pisao i govorio u to vrijeme da se tada događalo ono što se događa danas. Sumnjam da bi prije četiri godine povjerovao da će śeđeti za istim stolom i praviti savezništvo sa Kneževićem, Bulatovićem, Emilom Labudovićem, Mandićem, Danilovićem, ... Pozivanje na "minuli rad" obavezuje a ne služi kao alibi da bi se opravdalo saučestvovanje sa anticrnogorskim i antizapadnjačkim korifejima.
