ISPOD REPA, OPET

Stav
Piše: Miodrag Vlahović
Naslov: Ispod repa, opet

Stariji Podgoričani će se sjetiti: nekada je, naspram zgrade Skupštine, sasvim ukrivo, stajala oronula prljavo-žuta zgrada. Njen je jedan ćošak čak prelazio na ulicu. Uklonjena je početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka. Ni po čemu se ne bi prepoznalo da je tu ikad išta bilo.

Zgrada je interesantna za istoriju naše zemlje jer je ona bila dio kompleksa Monopola u kojem je 1918. održana, pod jakom stražom srpske vojske, tzv. "Velika narodna skupština", čije je dirigovane "odluke" konačno poništio crnogorski referendum o nezavisnosti iz 2006. godine.

Danas, na tom prostoru, osim parka i zelenog pojasa prema "Blažovom mostu", stoji spomenik našeg potonjeg kralja, koji s konja motri što nam se dešava.

Crnogorci skloni šali vole da kažu da je spomenik postavljen tako da je rep Gospodarevog konja baš na mjestu đe je stojao onaj što je proglasio kako Crne Gore više nema. (Ostaće zabilježeno da je taj istorijski nesrećnik i uzviknuo: "Gospodo, od danas nijesmo Crnogorci, nego smo svi Srbi!")

Kao što vidimo - dotična marioneta i generacije sljedbenika i vjernika te politike su pogriješili. Crna Gora je tu. Kakva je - takva je, ali je tu.

Ljudi koji ovih dana protestuju plandujući upravo na tom prostoru - simbolika je sasvim slučajna i nenamjerna, sigurni smo - nijesu, vjerovatno, ni svjesni koliko i kako su njihovi politički lideri, zaokupljeni traženjem razloga, motivacije i opravdanja za višednevni tužni performans, zarobljenici ideje i političkog projekta, koji se, sasvim logično vraća na početak - pod rep konja prognanoga kralja.

Politički - stvari su jasne: uzalud hvatanje krugova oko šatora - ni ovaj Godo, dakle, neće doći. Razlog je jednostavan: ideje i zamisli koje propagiraju i dozivaju čelnici Demokratskog fronta su, definitivno i nepopravljivo, margina crnogorskog društva. Krajnji domet te socijalne i političke retorike je - izazivanje smetnji u saobraćaju. Mada, ako pitate Podgoričanane, ni to nije malo.

Jedino što to nije dovoljno za autentičnu i perspektivnu crnogorsku opozicionu politiku. Upravo to je najvažniji nauk i ove besplodne kvazi-revolucije: Crnoj Gori su potrebne promjene, ali ih ovi što protestuju pod čadorima i njihovi za boj orni lideri neće donijeti. Oni nijesu iz tog filma, kako se to nekad govorilo.
Crnu Goru treba mijenjati sa crnogorske, građanske i demokratske strane. NATO članstvo je prioritet, a promjene, pošto ono bude osigurano i potvrđeno, mogu donijeti partije i političari koji će imati znanja, mudrosti i hrabrosti da povedu Crnu Goru putem postepenih, ali fokusiranih i ciljanih promjena.

Crnoj Gori su potrebni radikalna upornost i strpljenje, mudra politika koja će čuvati multietnički karakter naše zemlje i vladajuće političke većine, a ne farsično ponavljanje istorijskih tragedija kroz "dešavanja naroda".

Crnu Goru treba da mijenjaju oni koji je vole i poštuju.

(Autor je predsjednik Crnogorske demokratske unije.)