Open blato Balkana
Autor: Slobodan L. Jovanović
Sudeći po problematičnoj etičkoj strukturi ličnosti premijera oborene vlade nije nemoguće da Crna Gora dočeka još jedan iskaz nepoštovanja Ustava Crne Gore, njenih zakona, demokratskih principa i elementarnih demokratskih pravila u donošenju odluka koje drastično utiču na živote građana i status države. Bezobrazno isticanje da u zakonodavstvu Crne Gore ne postoji ionstitucija „tehničke vlade“ sigurno ne popdrazumjeva dozvolu da se krši elementarno demokratsko i logičko pravilo da vlada koja je izgubila podršku parlamenta ne može donositi ni zakone, niti povlačiti bilo koje poteze koji nijesu isključivo tehničko obavljanje redovnih djelatnosti kako sistem ne bi kolabrirao.
Mnogo je ozbiljnih analiza na temu političkog projekta Open Balkan izrečeno. Potpredsjednica Vlade Crne Gore i ministarka evropskih poslova, Jovana Marović, podnijela je 25. novembra ostavku na te funkcije upravo zbog potpuno evidentnih problematičnih efekata Open Balkana na integracije Crne Gore u EU i na ekonomiju Crne Gore. O odlazećem premijeru najbolje govori lakoća sa kojim se on odriče svojih saradnika koji imaju problem sa njegovim autoritativnim postupanjem, ne konsultujuči i ne uvažavajući struku, i sa kojom drškošću ih proglašava da „rade na štetu Crne Gore“. Teško je povjerovati da neko ko se nikada nije bavio privrednom djelatnošću, ko o ekonomiji nema pojma, može tako samouvjereno donositi dalekosežne odluke koje mogu na dugi rok proizvosti ozbiljne posljedice na Crnu Goru. Dok zdrav razum govori da se radi o čovjeku koji je instrument u nečijim rukama i koji ispunjava nečije naloge. Tako ispada da če o pristupanju Crne Gore Open Balkanu odlučivati ex premijer koji o ekonomioji nema pojma i koji se njome bavi na nivou otrcanih floskula i pripadnici partije na čijem čelu je električar i čija politička matrica je srbovanje i „zaštita srpskih interesa“. Ne crnogorskih!
Ex premijer Abazović ne samo da daje pravo sebi da odlučuje u ekonomsakim stvarima kao ekoniomski analfabeta, već bez blama on ocjenjuje što je po Ustavu, ili što je po zakonu, iako je dokazana pravna neznalica. Najnoviji biser je kad činjenicu da vlada u agendi svojih nadležnosti ima vođenje spoljne politike on pretvara u pravo da vlada suvereno odlučuje o potpisivanju međunarodnih ugovora bez saglasnosti parlamenta. Da ne pominjemo prethodno organizovane javne rasprave u kojima bi učestvovali stručna lica, predstavnici nevladinog sektora i predstavnici svih zainteresovanih entiteta.
Član 82. Ustava Crne Gore, u kojima se govori o nadležnostima Skupštine, u stavu 17) kaže se da je obaveza Skupštine da „potvrđuje među narodne ugovore“! Posebno ako se radi o pristupanje Crne Gore nekom savezu, inicijativi ili integraciji! Čak, štoviše, vlada je dužna da Skupštini podnese predlog zakona kojim se potvrđuju svi elementi međunarodnog ugovora i koji nominalno ima naziv u kome je sadržano o kakvom se međunarodnom ugovoru radi. A, koliko mi je poznato, Demokrate su se vise puta javno izjasnile da su protiv Open Balkana. Ideja Abazovića da oktroiše članstvo Crne Gore u Open Balkanu značila bi da, na isti način, ima pravo da Crnu Goru prisajedini Albaniji, Srbiji ili nekoj trećoj zemlji. Svaki međunarodni akt koji Abazović samovoljno oktroiše, uz pomoć električara i ministra finansija koji ne zna međunarodni platni promet, već priča nebuloze, ne može imati nikakve pravne posljedice po Crnu Goru i trajaće koliko i Abazović, pošto se iskreno nadam da će ga stići krivična odgovornost za brojna kršenja Ustava i zakona Crne Gore. Valjda će Crna Gora postati jednog dana uređena država u kojoj će svako odgovarati za svoja nedjela, u kojoj će i političari, i tužioci, i sudije, i svještenici i obični građani odgovarati za kršenje zakona i propisa, kao i da više nikada neče moći neki bezveznjaković uzurpirati vlast na gluposti građana Crne Gore da ih dijele i politički organizuju po nacionalnoj osnovi, umjesto po meritornosti i političkoj ozbiljnosti. U kojoj se građani neće zatvarati voljom Dritana Abazovića, niti voljom Milana Kneževića. U kojoj će pravosuđe biti nezavisno od izvršne vlasti i u kojoj će izvršna vlast biti kontrolisana od zakonodavne i pravosudne vlasti.
Upravo zato je važno da DPS, SDP i SD ne pristanu na princip da im pozicija odabire kandidate za Ustavni sud koje bi oni trebalo samo da aminiju. Suština zakonske obaveze o dvotrećinskoj i tropetinskoj saglasnosti u Parlamentu u izboru kandidata za Ustavni sud jeste upravo u opštoj prihvatljivosti kandidata kao garantu njihove nezavisnosti, a ne da jedna strana odabere kandidate pa da se o njima odlučuje dvotrećinski i tropetinski! To je izigravanje suštine zakona i protivno pozitivnom tumačenju zakona. Navedene partije ne smiju pristati na takvo izigavanje pozitivnog zakonodavstva, bez obzira na „stručno“ mišljenje onog Komnenića sa tv Vijesti, ili Lee Gorjanc iz Akcije za ljudska prava sa prosrpskom optikom. Što se tiče bivšeg sudije Ustavnog suda, Miodraga Iličkoviča, mnogo više bih volio da se javno javio kada je Skupština Crne Gore 23.11.2020, mimo ustavnih procedura, ušla u ustavnu nadležnost donošenjem Odluke o dopunama Poslovnika o radu Skupštine Crne Gore, kojima je omogućeno poslanicima učešće u radu Skupštine bez ličnog prisustva śednicama, čime su direktno prekršene odredbe člana 91. Ustava Crne Gore. Niti kad su donešene dopune Poslovnika o radu Skupštine Crne Gore, kojim je to omogućeno, na temelju instituta vanredne situacije, iako nije bilo uvedeno ni ratno, ni stanje ratne opasnosti, ni vanredno stanje, saglasno članu 132. i članu 133. Ustava, da bi se primjenjivao član 222. Poslovnika Narodne skupštine (''Sl. list CG'' broj 59/17). Niti se javio g-din Iličković kada je na śednici 28.XII 2020.godine, bez kvoruma, sa 40 prisutnih poslanika, bez kvalifikovane većine u odnosu na 81 poslanika i bez uvjerenja DIK-a, verifikovan mandat poslanici sa liste „Crno na bijelo“, Suadi Zoronjić. A to su stvari čije reprekusije na politiku Crne Gore su mnogo teže i dalekosežnije od svega drugog! Nemojte se, g-dine Iličkoviću, javljati ni danas, jer nam je dosta bivših sauverenista koji progovore samo da bi se dokazali nekome kako ne drže stranu onima odakle su potekli.
Tekst objavljen u podgoričkoj Pobjedi.
