CRNOGORSKO PITANJE (1918–1931)
by Crnogorski pokret · 01/27/2015
CRNOGORSKO PITANJE
(1918–1931)
POGLEDI IZ INOSTRANSTVA
Novak Adžić
Iz štampe je izašla knjiga „Crnogorsko pitanje (1918-1931) “ u podnaslovu „Pogledi iz inostranstva“ u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja, koju je priredio istoričar Novak Adžić. Urednik i izdavač knjige je Milorad Popović. Lekturu i korekturu je uradio Zuvdija Hodžić, a grafičko oblikovanje Suzana Pajović.
U knjizi su obrađeni i objavljeni tekstovi iz knjiga Aleksandra Divajna, Ronalda Meknila, Antonija Baldaćija i Mila Petrovića – Njegoša. U predgovoru za knjigu Adžić zapisuje: „Među mnogobrojnim stranim autorima, koji su opservirali i analizirali istoriju Crne Gore, njenu ulogu tokom Prvog svjetskog rata, njen pravno-politički status od 1918. do 1931. godine, sa stanovišta crnogorskog zakonodavstva i međunarodnog prava; njenu tragičnu i surovu sudbinu nakon što je krajem 1918. godine postala žrtvom nasilne srpske okupacije i aneksije i bespravno apsorbovana u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. godine Kraljevinu Jugoslaviju), izuzetno značajno mjesto pripada, između ostalih, prof. Aleksandru Divajnu i prof. dr Antoniju Baldaćiju, kao i britanskom političaru Ronaldu Meknilu (lordu Kušendanu), ličnostima koje su odigrali značajnu ulogu u odbrani prava na postojanje Crne Gore, u vremenu kad je to pravo Crne Gore njoj bilo silom i prevarom oteto i flagrantno pogaženo. Među brojnim crnogorskim političkim emigrantima koji su od 1918. do 1931. godine, na stranim jezicima pisali o Crnoj Gori i njenom pravu na život kao samostalne države značajno mjesto zauzima, pored ostalih, i Milo Petrović-Njegoš, koji je o crnogorskom pitanju napisao nekoliko brošura i brojne druge tekstove. Objavljivanjem u ovoj studiji biografija (portreta) i radova Aleksandra Divajna, Antonija Baldaćija i Mila Petrovića-Njegoša, te govora u britanskom parlamentu Ronalda Meknila i njegovog teksta o crnogorskom pitanju, smatramo vrijednim u heruističkom i saznajnom smislu za istoriografiju u Crnoj Gori. Utoliko prije, što dvije brošure Aleksandra Divajna o crnogorskom pitanju, do sada nijesu bile objavljene u našoj istoriografiji, kao ni nekoliko parlamentarnih govora i jedan tekst Ronalda Meknila, i šest tekstova iz pisane zaostavštine prof. dr Antonija Baldaćija, te se u ovoj raspravi to čini po prvi put. Takođe, smatramo bitnim ponovo objaviti pogled na crnogorsko pitanje iz Londona 1931. godine, kojeg je u vidu brošure na engleskom jeziku objavio jedan od značajnijih crnogorskih političkih emigranata Milo Petrović-Njegoš. Brošure i drugi članci navedenih autora, koje publikujemo u ovoj studiji, predstavljaju istovremeno i istorijski izvor i istoriografsku literaturu i mišljenja smo da su dragocjeni za savremenu istorijsku nauku u Crnoj Gori“.
IZ KNJIGE:
POSVEĆENO SVIM CRNOGORCIMA KOJI IZ ODANOSTI KRALJU I LJUBAVI ZA DRŽAVNU NEZAVISNOST DANAS LUTAJU KAO BESKUĆNICI, IZBJEGLICE U EGZILU, ILI SU PROGNANI U PLANINAMA SVOG ZAVIČAJA
UVOD
Crna Gora nesumnjivo pripada najboljim narodima, a pitanje je da li se to može pripisati geniju njenog suverena, ili legendarnom junaštvu njenog naroda, koje čini čast čovječanstvu.
G ar i b a l d i
Ime Crne Gore je istrgnuto sa liste evropskih naroda, a narod Crne Gore je nasilno pripojen kraljevini Velike Srbije. Vjekovna borba koju su Crnogorci tako hrabro i uspješno vodili protiv Otomanske imperije, okončala se potpunim uništenjem crnogorske nacije, Sloveni su im oduzeli nezavisnost koju su osvojili u borbi sa Turcima, a Crna Gora je na kraju potčinjena Srbiji.
Veliki rat u ime malih naroda, rat koji je obećavao „slobodnu volju“ narodima Evrope, Azije, Afrike, završio se tako što su Austrijanci opustošili Crnu Goru. Mir koji je vratio slobodu Belgiji, Srbiji i Rumuniji, podigao je Poljsku iz mrtvih, stvorio državu od Čehoslovačke, a Crna Gora je ostala poražena i uništena, da bi je srpski imperijalisti nazivali ratnom štetom. Da su Crnogorci i Srbi ista rasa, da su ove dvije zemlje bile saveznice u borbi protiv Njemačke i Austrije, kao što su se borile protiv Turaka, da je Crna Gora rado željela da postane dio federacije svih balkanskih država, sada nije imalo značaj. Vladarski umovi Srbije nijesu se opredijelili za federaciju već centralizovanu vlast. Crna Gora nije mogla postati slobodan član ujedinjenog balkanskog saveza već samo pokrajina Velike Srbije. Štaviše, Crna Gora je imala prirodne resurse koji su bili nerazvijeni i predstavlja vrijednu nagradu koja će dopasti beskrupuloznom susjedu.
Kako su ugušili Crnu Goru? Kako se dobilo odobrenje francuske vlade, kako su ubijedili Italiju i Veliku Britaniju da pristanu na brisanje Crne Gore sa liste evropskih naroda? Finansijskim koncesijama, intrigama i klevetama, srpska vlada je postigla svoj cilj, a zapadu, umornom od ratovanja, i ravnodušnom na međusobne borbe Slovena, bilo je lakše pustiti da se situacija odvija svojim tokom. Zavjesa se spustila na tragediju Crne Gore a autor nema ni najmanju namjeru da tjera britanski narod u rat u ime Crne Gore. Ako Crna Gora želi jednog dana da dobije mjesto u slobodnoj konfederaciji balkanskih država, crnogorski narod mora sam osvojiti svoju slobodu.
Ali nestanak sa mape Evrope ove najmanje od malih nacija ne smije se ispričati a da ne otkrijemo istinu o njenoj ubijenoj slobodi. Zapanjujuće je kako jedva jedna osoba od hiljadu može ispričati kako se ovaj nestanak desio.
U ime pravde, treba odati počast hrabrom, nesrećnom narodu, sada bez prijatelja, bespomoćnom, gladnom, i njihovom pokojnom kralju koji je odano služio Evropi i prvi se odupro sili Turaka a zatim i moćnoj austronjemačkoj vojsci. Nije u redu da se Crna Gora zaboravi zato što je mala zemlja, ili da britanski narod treba ignorisati zavjeru kojom je Crna Gora dovedena u ropstvo Srbiji. Crna Gora nije bila bez zaštitnika u prošlosti Engleske. Tenison je pjevao ode ovom narodu, Gledston je pozdravljao crnogorsku borbu za slobodu, a od nedavno kada je počela njena agonija, mala grupa iz ove zemlje je herojski i neumorno podržavala njen cilj. U vjeri da će narod Velike Britanije prozrijeti nepravdu zbog koje je Crnoj Gori oduzeta sloboda i ukazati Evropi na opasnost politike koja ja dovela do ove nepravde, objavljujem ovaj pamflet.
Aleks. Divajn
Nortvud park,
Vinčester
1921
CRNOGORSKO PITANJE
(1918–1931)
POGLEDI IZ INOSTRANSTVA
Novak Adžić
Iz štampe je izašla knjiga „Crnogorsko pitanje (1918-1931) “ u podnaslovu „Pogledi iz inostranstva“ u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja, koju je priredio istoričar Novak Adžić. Urednik i izdavač knjige je Milorad Popović. Lekturu i korekturu je uradio Zuvdija Hodžić, a grafičko oblikovanje Suzana Pajović.
U knjizi su obrađeni i objavljeni tekstovi iz knjiga Aleksandra Divajna, Ronalda Meknila, Antonija Baldaćija i Mila Petrovića – Njegoša. U predgovoru za knjigu Adžić zapisuje: „Među mnogobrojnim stranim autorima, koji su opservirali i analizirali istoriju Crne Gore, njenu ulogu tokom Prvog svjetskog rata, njen pravno-politički status od 1918. do 1931. godine, sa stanovišta crnogorskog zakonodavstva i međunarodnog prava; njenu tragičnu i surovu sudbinu nakon što je krajem 1918. godine postala žrtvom nasilne srpske okupacije i aneksije i bespravno apsorbovana u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. godine Kraljevinu Jugoslaviju), izuzetno značajno mjesto pripada, između ostalih, prof. Aleksandru Divajnu i prof. dr Antoniju Baldaćiju, kao i britanskom političaru Ronaldu Meknilu (lordu Kušendanu), ličnostima koje su odigrali značajnu ulogu u odbrani prava na postojanje Crne Gore, u vremenu kad je to pravo Crne Gore njoj bilo silom i prevarom oteto i flagrantno pogaženo. Među brojnim crnogorskim političkim emigrantima koji su od 1918. do 1931. godine, na stranim jezicima pisali o Crnoj Gori i njenom pravu na život kao samostalne države značajno mjesto zauzima, pored ostalih, i Milo Petrović-Njegoš, koji je o crnogorskom pitanju napisao nekoliko brošura i brojne druge tekstove. Objavljivanjem u ovoj studiji biografija (portreta) i radova Aleksandra Divajna, Antonija Baldaćija i Mila Petrovića-Njegoša, te govora u britanskom parlamentu Ronalda Meknila i njegovog teksta o crnogorskom pitanju, smatramo vrijednim u heruističkom i saznajnom smislu za istoriografiju u Crnoj Gori. Utoliko prije, što dvije brošure Aleksandra Divajna o crnogorskom pitanju, do sada nijesu bile objavljene u našoj istoriografiji, kao ni nekoliko parlamentarnih govora i jedan tekst Ronalda Meknila, i šest tekstova iz pisane zaostavštine prof. dr Antonija Baldaćija, te se u ovoj raspravi to čini po prvi put. Takođe, smatramo bitnim ponovo objaviti pogled na crnogorsko pitanje iz Londona 1931. godine, kojeg je u vidu brošure na engleskom jeziku objavio jedan od značajnijih crnogorskih političkih emigranata Milo Petrović-Njegoš. Brošure i drugi članci navedenih autora, koje publikujemo u ovoj studiji, predstavljaju istovremeno i istorijski izvor i istoriografsku literaturu i mišljenja smo da su dragocjeni za savremenu istorijsku nauku u Crnoj Gori“.
IZ KNJIGE:
POSVEĆENO SVIM CRNOGORCIMA KOJI IZ ODANOSTI KRALJU I LJUBAVI ZA DRŽAVNU NEZAVISNOST DANAS LUTAJU KAO BESKUĆNICI, IZBJEGLICE U EGZILU, ILI SU PROGNANI U PLANINAMA SVOG ZAVIČAJA
UVOD
Crna Gora nesumnjivo pripada najboljim narodima, a pitanje je da li se to može pripisati geniju njenog suverena, ili legendarnom junaštvu njenog naroda, koje čini čast čovječanstvu.
G ar i b a l d i
Ime Crne Gore je istrgnuto sa liste evropskih naroda, a narod Crne Gore je nasilno pripojen kraljevini Velike Srbije. Vjekovna borba koju su Crnogorci tako hrabro i uspješno vodili protiv Otomanske imperije, okončala se potpunim uništenjem crnogorske nacije, Sloveni su im oduzeli nezavisnost koju su osvojili u borbi sa Turcima, a Crna Gora je na kraju potčinjena Srbiji.
